Primjer investicija bh. dijaspore u turizam u BiH
Tridesetih godina prošlog stoljeća, teretni vozovi su bili veza između američkog Juga i Sjevera, šansa i izazov za mnoge Amerikance tog doba. U traganju za poslom, novim prilikama i idejom slobode, hiljade mladih Amerikanaca bi se hvatalo za željezne ručke vagona i tako odlazilo u velike gradove i razvijena urbana središta. Tako je nastala cijela kultura te termin ‘hobo’, koji bi se u jezicima u BiH mogao opisati kao skitnica, nomad, a u nekom svom izvornom smislu i kao “putujući radnik”.
“Iz ove kulture su proizašli poznati umjetnici, književnici, muzičari, a kasnije čak i neki poznati biznismeni i uticajne političke ličnosti. U jednom trenutku života, oni su izabrali put lutanja, kako bi prepoznali neki novi smisao. Kako se zemlja širila i gradila prema Zapadu, tako se mijenjao i njihov smjer. Išli su za radnim mjestima, stalno u pokretu, uvijek spremni da rade svojim rukama i od toga žive. U naseljima gdje su živjeli važila su posebna pravila, koja su se zasnivala na dijeljenju, uvažavanju, uz ideju da se jedna usluga mijenjala za drugu, ili za neki predmet, hranu i slično”, pojašnjava nam Sead Šašivarević, jedan od suosnivača hostela “Vagabond” u Ulici Ferhadija 21.
Nismo bez razloga izabrali Seada da nam kaže više o priči o “hobo kulturi”. Naime, na ulazu u “Vagabond” stoji jedan od simbola iz jezika znakova američkih skitnica koji znači “This is the place”. Označava “mjesto preporuke”. Premda se “hobo kultura” u svom izvornom smislu izgubila, njen duh žive brojni svjetski putnici i danas.
“Kad smo otkrili ovu divnu priču o njihovom značaju za američku kulturu i taj “slobodarski” duh koji se podudara sa idejom Harisa, Alvine, Aide i mene da upravo za takve ljude pokrenemo hostel, koji će biti svojevrsna sigurna luka, utočište, nekako smo znali da će to biti perfektan spoj. Danas, naši posjetioci, vagabondi, urbani nomadi, ostavljaju naš znak preporučujući druga mjesta u svijetu koja posjete. Dijele ga sa nama i prijateljima putem društvenih medija i to je, osim komunikacije sa našim gostima, način na koji smo iznova udahnuli život ovoj divnoj priči o ‘hobo kulturi’. Cijela ideja hostelskog turizma se nekako i vrti oko te uzajamne podrške”, dodaje Šašivarević.
Putnici sa ruksacima koji dolaze u Sarajevo, prepoznaju glavni grad Bosne i Hercegovine zbog svoje kulturološke posebnosti, te činjenice da je stara jezgra zadržala šarm miješanja Istoka i Zapada. I dok se trendovi u različitim segmentima turizma mijenjaju, hosteli sve više postaju prepoznatljivi kao najbolja opcija za prenoćište i smještaj turista čiji planovi idu dalje od 10 ili 15 dana odmora na nekoliko lokacija.
“Naši gosti nas prepoznaju kao ljude koji dijele istu viziju, koji cijene slobodu, koji su profesionalni i imaju međunarodno iskustvo, te koji znaju podijeliti taj doživljaj putovanja s njima. Organizujemo ture širom zemlje, planiramo nove rute i osmišljavamo interesantne posjete. Živjeli smo vani, ali vjerujemo da ovdje možemo sami sebi izgraditi jedan drugačiji život. Zbog toga smo uz hostel razvili i agenciju, te želimo postati i ostati posebni, razmišljajući kako da Sarajevo i ovaj prostor zadrži goste na više dana, nego što je to sada slučaj. Zašto baš hobo znak: „This is the place“ ne bi bio pozivnica u Sarajevo, koje je baš to – jedno sigurno mjesto u koje se uvijek možete s osmijehom vratiti”, zaključuje Sead.
Hostel “Vagabond”, zajedno sa brojnim drugim investicijama dijaspore poput “Bazena Octopus” u Loparama, “Hotela Stanica” u Ravnom, “Motela Fejzić” u Goraždu, predstavlja još jedan primjer da bh. isljenici i povratnici iz inostranstva prepoznaju priliku u ulaganju u bh. turizam. Zbog toga su ovakvi primjeri uključeni u programe tehničke podrške USAID Projekta “Diaspora Invest”.